Prof. dr Nada Lazarević Bajec

NORTHEAST_ZOOM_MAGENTA

Šta je teorija urbanističkog planiranja?

Zadatak teorije urbanističkog planiranja je da se bavi prirodom, svrhom i metodom planiranja, načinom kako planirati kao i produktima procesa planiranja. Drugim rečima: definisanjem i razumevanjem konteksta, prakse i procesa planiranja i uslovima pod kojim je ono nastalo u određenim društveno ekonomskim, istorijskim i kulturnim okolnostima.
Na ovom području se razmatraju i razvijaju različite definicije i modeli procesa urbanog planiranja sa ciljem uspostavljanja veze sa praksom. Tu se odmah otvara dilema: neki istraživači smatraju da nije nužno postojanje čvršće veze sa praksom u smislu zadatka stvaranja operativne ideologije, kao što je to često slučaj sa istraživačima sa područja društvenih nauka. Sa druge strane postoji suprotan stav da teorija planiranja treba da predstavlja pomoć praksi, pogotovu što se radi o oblasti koja je orijentisana na akciju.
Dalje, teorija planiranja razmatra komponente procesa planiranja: prirodu, delove, odnose prema kontekstu procesa i proizvodu – planu, odnosno, sva pitanja vezana za probleme kako sprovoditi planiranje. Ukoliko su previše okupirane aktuelnim planerskim preporukama se zamera da zapravo ništa bitno ne menjaju već samo idu u prilog očuvanju statusa quo; međutim, ukoliko su previše odvojene od realnosti lako postaju apstraktne i neostvarive.
Kao što su u profesiji urbanističkog planiranja uključeni stručnjaci iz različitih područja tako je i teorija planiranja izrasla iz eklektičkih koncepata mnogih disciplina. Sadržaj teorije danas održava dominantne predstave koje se izgrađuju otkad je planiranje priznato kao posebna vrsta delatnosti.

Information

This entry was posted on 23.08.2014 by in Teorija planiranja and tagged , , .